Neslužbeni blog
ViN
Vrijednost udjela braniteljskih dionica
14.7.2014. - 396.84 Kn                                                                                  Najviša dosadašnja vrijednost udjela: 858,27 Kn
11.7.2014. - 397.09 Kn                                                                                  Najniža dosadašnja vrijednost udjela: 396.76 Kn
10.7.2014. - 396,76 Kn
Blog
četvrtak, svibanj 7, 2009

Zabrana pušenja u kafićima i restoranima je stupila na snagu. Izvršio sam popodnevni "inspekcijski" nadzor (čitaj: otišao na pivo) lokalnog kafića u koji sam uvijek rado navraćao. Kafić inače nema taracu ali ima vrhunsku ventilaciju. No zaludu mu ventilacija. Zakon o zabrani pušenja nije predvidio mogućnost pušenja u ventiliranim prostorima. Sad će mu ta ventilacija, koju je po zakonu bio dužan instalirat i platio je barem 1000 eura, ventilirat ništa. Ispred kafića jedini zaposlenik puši cigaretu. U kafiću aria. Čist zrak i čist kafić. Nigdje žive duše.

„Što je kume, nema posla?“ započeh razgovor sa konobarom ispred vrata.

„Ma ni kučka ni mačka“, odgovara. „Od jutros je bilo četvero ljudi ali su i oni otišli kad sam im rek'o da je pušenje zabranjeno. Otišli u drugi kafić“. (Inače taj drugi kafić ima taracu op.a.)

„Jeb'ga kume, treba poštivat zakone“, rekoh samo da nešto kažem.

„Ma treba jebat mater onome kome je takvo sranje palo na pamet. Jebat mater, razumiješ. Jučer sam im'o preko 500 kuna prometa ujutro. Danas kurčina.“ odgovori mi bijesno.

„Ajd mi daj pivu pa da ti barem ja nešto prometa napravim.“

„Može, ali nemoj pušit unutra. Ne plaća mi se kazna. Rekli su mi da je inspekcija u điru.“

„Ne brini. Zapalit ću s tobom ispred vrata.“

Otišao je po pivo a ja izvadio cigarete, zapalio jednu, a kutiju stavio na okvir od prozora. Pepeljara mi nije trebala. Ulica je pepeljara. Donio mi je pivu i izvadio svoje cigarete te i on ponovo pripalio.

„Jebeš mi mater ako neću iznijet jedan stol i stavit ga na trotoar. Manja je kazna za stol na trotoaru nego za cigaretu u kafiću.“ Rekao je dok je gledao kako razmišljam gdje ću sa bocom, gdje sa čašom, a gdje sa cigaretom.

„Ajde, ja ću ti dat ruke“.

Rečeno, učinjeno. Stol i dvije stolice smo postavili uz sami zid kafića tako da ostavimo barem malo prolaza za prolaznike.

„I? Šta sad? Pos'o propada. Šta će gazda?“ upitah. Inače gazda je u najmu. Najam mu ističe koncem godine.

„A ništa. Snimat će promet ovih dana pa ako ne bude posla zatvorit će i vratit ključeve vlasniku. Ma jebe mi se, neću se ubit. Idem radit na bauštelu. Najviše me sjebalo to što su licemjerne nepušačke pičke srale kako jedva čekaju da zabrana stupi na snagu da bi mogli doći i uživati u kavi u nezadimljenom kafiću a sad ih ni na tir od puške. Licemjeri usrani. Jeb'o im Milinović mater.“  

„A jeb'ga kume, ovo i jest država licemjera i seronja. Nego...kako radi susjed?“ Susjedni kafić je nekih stotinjak metara dalje i to je taj koji ima taracu sa četiri stola.

„Ma kurac i on radi. Taraca puna onih što piju kavu i običnu vodu po pola ure, a unutra arija ko i ođe. Nije ni on učinio više od sto kuna prometa cijelo jutro“.

Popio sam svoje pivo koje mi nije htio naplatit. „Kad je bal, nek je maskenbal“ bilo je sve što je rekao. Otišao sam doma razmišljajući o svoj besmislenosti ovoga zakona. E da je jedini. Ali nije. Sjećam se zakona o 0,00 promila. Zakon o zabrani rada nedjeljom je još uvijek na snazi. Ne bi da smo zemlja rudara a ne turistička zemlja. Koliko su besmisleni ovi zakoni kazuje podatak da se već nekoliko puta u Dubrovniku dogodilo da tisuće turista sa cruisera nemaju gdje potrošiti novac. Nisu to neki potrošači, ali u ovo doba recesije i svjetske gospodarske krize svaki euro bi trebao biti dobrodošao. Pa neka ovi turisti sa cruisera ostave 10 eura po glavi opet dobro. Ma da jednu razglednicu svaki od njih kupi bilo bi dobro. Ali eto, za Uskrs nisu ostavili ništa, ma ni lipe. Već nekoliko nedjelja ne ostavljaju ništa. Prvog svibnja su zijevali u zatvorene trgovine i popravljali frizure u izlozima. Netko dosjetljiv se sjetio i na vrata svoje trgovine stavio natpis „Welcome to Croatia – CLOSED“. Svaka mu čast. Izvrsna reklama naših debilnih zakona i uzaludnih pokušaja da glumimo zapad. A turisti sa cruisera su ono što su namjeravali potrošiti u Dubrovniku, na koncu potrošili u Veneziji. Neka, ovakva sila kao mi i treba pripomoći posrnulo talijansko gospodarstvo. Sve u duhu dobrosusjedstva. I nek se vidi raskoš.

Tako je i sa cigaretama. Država koja svoj proračun puni sa oko 5 milijardi kuna od trošarina na cigarete i još tko zna koliko od poreza koje naplaćuje na poslovanje kafića i restorana sad se lagano odriče tih sredstava. Dokaz je to da kod nas nema krize. Sve štima i sve je za pet. Izvlače nas autoindustrija, metalurgija, brodogradnja, stočarstvo, poljoprivreda, rudnici zlata, naftne i plinske bušotine te malo gospodarstvo. Austrija i Njemačka su go kurac za nas. Naravno, očekivam zatvaranje kafića, pogotovo onih manjih bez tarace, ali i onih sa taracom jer će mjesto na taraci biti moguće naći jedino ako dođete u pet ujutro i čekate red. I što je najsmješnije, ta mjesta na taraci će, kao iz nekog inata, zauzimat nepušači. Ili onakvi gosti kao iz susjednog kafića koji piju kavu i komunalnu vodu po sat vremena. Ako žele opstat, morat će gazde takvih kafića zaposlit nekoga da sa baseball palicom rastjeruje takve goste sa tarace.

U cijeloj priči tragično je to što jako malo kafića uopće ima taracu, a i oni koji je imaju poprilično plaćaju za svaki stol koji im je vani. Ovakvi seronje kakve imamo na vlasti nisu se mogli dosjetiti nekog malo, po sve nas, bezbolnijeg rješenja pa izglasati neki zakon koji će i pušačima i nepušačima i vlasnicima kafića dati mogućnost izbora. Recimo, zar je bio problem gazdama manjih kafića koji nemaju taracu dati mogućnost da sami odluče da li će njihov kafić biti pušački ili nepušački, a onima sa većim kafićima zakonom odrediti da se fizički odvoje prostorije za pušače i nepušače, pa tko voli nek izvoli. Jamčim da bi dio namijenjen nepušačima zjapio prazan. Što smo dobili ovim zakonom? Ništa. Kako je vidljivo iz mog razgovora sa konobarom, u kafiću više nema pušača. Ali nema ni nepušača. U stvari, nema nikoga. Nije li lik u Osijeku otvorio prvi nepušački kafić u Hrvatskoj. Kafić u kojem mu je nakon tog čina promet opao za 80 posto. Jer mu više nitko nije dolazio.

Gledam danas reakcije javnosti na vijestima. Pa tako ona jedna mlada nasmiješena mama sa dječačićem od godinu dvije starosti zadovoljno kaže kako će sad njen sinčić više vremena provodit u kafićima. Izvanredna poruka. Mame, djecu u kolica i pravac u kafiće. Jebeš parkiće. A nakon što je popila sokić sa svojim sinčićem, budućim caffe bar inventarom, izašla je punim plućima udahnuti ispušne plinove automobila. I njen sinčić također. No bitno da nisu udisali dim od cigarete. E pa veselo.

vin @ 02:45 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
Autorska prava

Copyright © ViN 2006. - 2014.
Kompletan sadržaj ovog bloga zaštićen je Zakonom o autorskim pravima. Nije dozvoljeno kopirati niti bilo gdje objavljivati nijedan dio sadržaja bloga bez znanja i odobrenja autora. Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela bloga, bez dozvole vlasnika autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava vlasnika bloga i podložno je tužbi.
Tracker
eXTReMe Tracker